Đerdapska klisura jedan je od najlepših prizora u ovom delu sveta, gde Dunav menja svoju širinu od par kilometara do par stotina metara, vijuga i juri, gradeći moćnu klisuru visokih stenovitih litica.Ujedno je i najveća klisura u Evropi. Nastala je u prastaro doba kada se zbog velike geološke kataklizme taj deo Karpatskog masiva rascepio i razmakao. Kroz ovaj rascep isteklo je Panonsko more u Crno more. Čine je četiri klisure i tri kotline. Bez dileme, najlepša je klisura Veliki kazan, čije se strane uzdižu i do 300 metara nad Dunavom, a potvrđeno je da mnogobrojni virovi dosežu i do 90 metara u dubinu. Iz Velikog se ulazi u Mali kazan, koji je širok oko 300 metara i oivičen strmim liticama. Završava se na 966. kilometru Dunava, koji se zove Hajdučka vodenica, a ovo mesto deluje kao prava oaza među kamenim gromadama. Na 965. kilometru Dunava je Trajanova tabla, na kojoj je na latinskom jeziku uklesano da su 105. godine po nalogu ovog rimskog imperatora spojene dunavske obale. Dve godine je trajala izgradnja mosta dugačkog više od jednog kilometra, koji je spajao današnju Srbiju i Rumuniju, a istoričari kažu da je ova građevina narednih hiljadu godina bila najduži most na svetu.
4 Comments
Miroč je planina u istočnoj Srbiji koja se prostire između Donjeg Milanovca i Tekije u Negotinskoj Krajini. Najviši vrh ove planine je Veliki Štrbac, čija nadmorska visina iznosi 768 metara.Miroč je najistureniji deo isto Istočne Srbije i najzapadniji deo Đerdapskog planinskog masiva. Planina je sa svih strana okružena Dunavom. Prostire se na gotovo 500 km2. Bogata je livadama i hrastovom šumom. Zanimljivo je to što je u rimsko doba Miroč predstavljao transportnu vezu sa Istokom. Tuda je prolazio rimski put. Rimljani su planinu nazivali „Unum“, prva (Jedna ili Jedina) po naredbi rimskog imperatora Tiberija. Utvrđenje „Gerulatis“ nalazilo se u samom srcu planine. Na planini se nalazi Markov kamen, mesto gde je nekad bio veliki kamen, sa utisnutim konjskim kopitom. Veruje se da se radi o kopitu Markovog konja Šarca. U centru sela Miroč nalazi se bunar za koji se veruje da je bio bunar Kraljevića Marka, koji se pominje u legendama i narodnim pesmama. Zanimljivo je da ovaj bunar ni u najsušnijim godinama nije nikad presušio. Pored toga, ovde se nalaze i dve najlepše pećine: Lazarova pećina i pećina Gradašnica. Što se tiče flore i faune, na Miroču je do sada evidentirano oko 1300 vrsta lekovitog bilja,livade su pune kantariona, nane, bukvice. Takođe ima i šumskih plodova: šipka, kupine, gloga, drenjina. Istočna strana Miroča sada je pitomija i nema više prašuma koje je opisao Jovan Cvijić. Šume su bogate sitnom i krupnom divljači: jelena, lisica, divljih svinja. Ekosistem Miroča je očuvan jer u blizini nema nijednog zagađivača.
Praistorijska nekropola na Hajdučkoj Vodenici nalazila se na lučnoj uvali u podnožju Malog Štrpca, između Velikog i Malog Kazana. Na istraženom prostoru, prema funkciji i vrsti objekata razlikovali su se prostor sa arhitektonskom konstrukcijom i grobovima ukopanim oko nje i prostor sa složenim kamenim konstrukcijama, sporadičnim grobovima i pravougaonim ognjištem, delimično očuvanim. Na nekropoli je otkriven brojni keramički metarijal tipa Starčevo – Kris, uglavnom grube fakture. U središnjem delu lepezastog platoa, ispod litica Malog Štrpca, oko 12 km uzvodno od Tekije, nalazio se prostor Ćetaće na kojem su otkriveni ostaci antičkog utvrđenja. Utvrđenje se prostiralo pored rimskog puta, na veoma povoljnom mestu, gde se moglo izgraditi pristanište, preko puta ušća rečice Mrakonije, čijom dolinom su neprijatelji iz unutrašnjosti Dakije mogli ugroziti ovaj deo limesa. Ukoliko vam je ova priča zagolicala maštu, predlažemo vam da posetite Hajdučku vodenicu i da baš tu čujete ostatak ove priče, kao i ostale zanimljivosti.
Vodopad Blederija, koji se nalazi u istočnoj Srbiji, smatra se za najbolju čuvanu tajnu Đerdapa. Ovaj vodopad se nalazi na 15 km od Kladova. Reka Blederija izvire na 190 metara nadmorske visine, i teče na jugoistok. Voda, koja se vertikalno, sa visine od oko 7 m, posle prelivanja preko bigrene prečage, obrušava u obliku vodene zavese u bigrenu kadu, veliki vir ili malo jezero, je tirkizno zelene boje. Sa strane velikog vodopada postoji još jedan mali, koji tokom leta, kada reka smanjuje svoj kapacitet vode, nestaje ali ga uvek ima s proleća, kada je reka bogata vodom i do više stotina metara u sekundi. Iznad vodopada, na oko 2 km rastojanja sa desne strane, nalaze se izvori subtermalne vode sa temperaturom od 17º C. Interesantan podatak za ovaj kraj je i to da je ovuda prolazila prečica rimskog puta iz Poreča, preko Miroča ka Dunavu i Ključu dok Trajan nije probio put kroz Kazane. Osim toga, u selu Reka postoji jedina vodenica u ovom kraju koja još uvek radi. Ovaj vodopad je samo finale naše praznične avanture kroz Đerdap! |
|